Povijest
O nastanku imena Busovača postoje pisani dokumenti više legendi i narodnih predaja. U monografiji ‘Busovača’ izdatoj 1971. navodi se da je Gustav Thoemmel zaključio po Teodozijevoj ploči iz IV. st. n. e. da je Busovača rimsko naselje Baloja kuda je prolazila rimska cesta od Siska do Solina. Legende i predaje o podrijetlu imena Busovača su mnogobrojna i uglavnom se vežu uz poduhvate junaka narodnih pjesama. Naprimjer, postoji legenda da je konj Vuka Jajčanina skočio s brda Hum u Busovaču prilikom čega je izvalio bus sa zemljom i travom.
Etimološki gledano, podrijetlo imena se najčešće veže uz riječ bus u navedenom značenju ili uz riječ busovati, tj. oglašavati, vezujući to uz značaj oglašavanja kroz Busovaču kao mjesta na važnom cestovnom pravcu.
U pisanim dokumentima naselje Busovača prvi put se spominje 16. kolovoza 1371. godine, kada je trgovac Gojko Čepić iz Busovače prodao Mlećaninu Johanu Rombaldu Bonu 30 milijarija (15 tona) željeza. Taj se dokument čuva u Dubrovačkom arhivu. Medutim, povijest Busovače kao značajnog naselja daleko je starija, iako nije sačuvano mnogo materijalnih ostataka iz prošlih razdoblja.
Naseljavanja ovog područja je bilo još u neolitsko doba, čemu svjedoče grobovi starih Ilira primjetni na nekoliko mjesta u dolini rijeke Kozice te srebreni novac Ilira (Apolonie) pronađen na području Kaonika. Materijalne ostatke rimske kulture na tom području čine četvrti, ostatci rimske građevine od opeke u selu Polje, podzemna grobnica na brežuljku Borak, ruine rimskih kuća, miljokaz pronađen na Kaoniku i dr. Slavensko stanovništvo se doseljava u ove krajeve krajem VI i pocetkom VII st., a do X st. imamo vrlo malo dokaza iz tog vremena i ono je manje znanstveno obrađeno. Od X do XII vijeka. u širem zahvatu Sarajevsko-zeničke doline stvarana je prva bosanska država. Od utvrda iz tog razdoblja ostale su ruinirane građevine od kojih su najvažnije Medvjedgrad (Stari Grad), Gradina, Kaštela, Hum i drugi.
Svjedoci materijalne kulture su i srednjovjekovni nadgrobni spomenici stećci, kojih je u ovom kraju relativno veći broj. Naselja Kupres, Ravan i Carica bili su srednjovjekovni gradići koje su Osmanlije teško osvojile u XV vijeku. Za vrijeme osmanske vladavine Busovača se prvi put u pisanim dokumentima spominje 1468. i 1480., kada se vojska ugarsko-hrvatskoga kralja Matijaša Korvina sukobila s osmanskom vojskom između Busovače i Viteza. Spomenici kulture iz tog vremena su džamije, Ciglana, turbeta, nišani itd.
Busovača se nalazila na važnoj prometnici od Banje Luke preko Travnika do Sarajeva zbog čega je često doživljavala prolaske i sukobe raznih vojski i brojne bune osmanskih feudalnih moćnika. I za vrijeme austrougarske uprave Busovača je odigrala značajnu ulogu. Naime, 14. kolovoza 1878. godine austrougarska vojska je s dvjema kolonama ušla u Busovaču gdje se utaborila i otvorila ratnu bolnicu. Uspostavom austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini Busovača dobiva status političke ispostave fojničkoga kotara u sastavu sarajevskog okruga. Grade se gospodarski, komunalni i javni objekti kao što su željeznička stanica Kaonik, šumska uprava, pošta i telegraf, katolička crkva, groblja, pučka škola itd. U to vrijeme na području današnje Busovače postojale su sljedeće seoske općine: Bukovci, Lugovi, Putiš, Pridola i Poćulica. U novoj južnoslavenskoj zajednici, koja je stvorena 1918., Busovača je imala status općine. Sporazumom Cvetković-Maček 1939. godine stvorena je Banovina Hrvatska u čiji je sastav ušlo i busovačko općinsko područje.
Tokom četverogodišnjeg rata, od 1941. do 1945. godine, Busovača je bila značajna s vojnog aspekta, jer je njezinim područjem prolazila vrlo važna cesta prema Sarajevu. Od 1943. godine na ovaj teren su se ubacivale partizanske snage koje su vršile diverzije na komunikacijama i izvodile manje vojne operacije. Devedesetih godina dolazi do novih ratnih zbivanja koja završavaju mirovnim sporazumom u veljači 1994. Nakon teških ratnih stradanja na prostoru Lašvanske doline i cijele središnje Bosne, Busovača doživljava svoj postupni oporavak i novi kvalitativni skok. Obnavljaju se stari i grade novi objekti te razvijaju sve gospodarske grane prvenstveno kroz privatnu inicijatu ovdašnjih poduzetnika.
U Busovaču su uvijek dolazili i didovi, i franjevci i derviši, utkali u nju najljepšu priču koja vas prati ma gdje otišli i koja vas uvijek tjera da se vratite. U Busovači se kovalo željezo, pravili najbolji mačevi, sušio najbolji duhan, pravio najbolji ugalj, pravile najbolje cigle i mediapan ploče. U Busovači Isak Samokovlija odluči da bude pisac, a priča iz Busovače „Hanka“ postade jedan od prvih bosanskohercegovačkih filmova. U Busovači se uvijek i dobro jelo, navraćalo, svraćalo, ostajalo i uvijek vraćalo. Busovača i kad šuti, priča. Priča o svojih 650 godina druženja s dobronamjernim, nasmijanim i poštenim. Busovača priča o svojim ljudima, o svom teferiču na Kaoniku i dječijoj graji koja još uvijek odjekuje busovačkim prostranstvom.